ODLAZAK  u  EL-ŠAT

U proljeće 1944 god., krenu kolona iz Ruišta iz Bakulinog Dola sve tri familije ukupno 16 članova, od toga 13 djece, tri žene-majke..-U Dolu ostade troje starih. Kasnije je u El-Šat došlo još petero naših rođaka, porjeklom iz Bakulinog Dola, koji su živili na otoku Šolti, tako da je nas rođaka tamo bilo 21.

El-Shat-Slika
Ovde cu da objasnim po ovim brojevima gore, ko je ko na ovoj slici. 1. Rakić Sofija, 2. Ćuk Stanko, 3. Ćuk Jeka (Jelena), 4. Ćuk Mira (dvije godine) u rukama majke, 5.Rakić Vladimir, 6.Ćuk Simo, 7. Djevojka iz Dalmacije, 8.Rakić Jovo, 9. Ćuk Trivun, 10. Ćuk Nikola (tosam ja – klečim). Isto tako, Ćuk Milica je bila u El Šatu ali nije na ovoj fotografiji.

Koloni su se priključile, familije: Rakići, prezimenjaci Ćuk, sa Koma, Jarići, Brkići, Tojage i Milanovići, te još neki pojedinci..—Kolona uz partizansku pratnju 19-dalmatinske divizije, kretala se uglavnom samo noću preko: JAVORNIKA, ZIRA., JABUKOVCA, MUŠKOVACA, BILIŠANA, do mora, otoka VIS-a, zatim preko južne Italije, do Egipta i kampa u El-Šat-u. Manji broj ostao je u Italiji.

U Bilišanima smo se posljenji put sreli i vidjeli sa Ćuk Dušanom (brat pisara ovih redaka) . Dušan je poginuo 1945 god, u Stankovcima, kod Šibenika.

Izbjegličke kolone bile se bombardovane u jadranskom priobalju, , bombardovani su brodovi sa izbjeglicama u blizini ulaska u luke VIS. Od bombardovanja je bilo više žrtava, navodimo neke. Poginulo četvero djece Batas Ljubana, zatim troje djece i žena Batas Petra svi iz Mokrog Polja. Za ostale žrtve nema podataka.

Na užaren pjesku pustinje Sinaj, nadjoše se izgladnjeli, goli i bosi, nemoćna djeca i žene iz ::—Like, sjeverne i priobalne Dalmacije i jadranskih otoka. Svima nama bio je jedini cilj  nekako preživiti i vratit se u oslobođenu domovinu. Jugoslaviju.

Na Sinaju su se nalazili, djeca i žene, dok sposobni bili u NOB-i u partizanima, tako su zajedno išli u školu mali, ličani,dalmatinci ( vlahi i boduli) igrali su iste igre pjevali zajedničke pjesme a najčešće:—–„Po šumama i goram naše zemlje ponosne idu čete partizana slavu borbe prenose.—-Neka znade dušman kleti da će kod nas slomit vrat prije ćemo mi umreti nego našu zemlju dat.“—–Nažalost uz one žrtve u domovini umrlo je u El-Šat-u blizu hiljadu djece, tamo je veliko groblje i na groblju veliki spomenik, kojeg se pamti po imenu: „ŽALOSA MAJKA“ sada se zove „MAJKA DALMATINKA“??

Nažalost danas ima onih koji na  sumnjiv način prebrojavaju i žive i mrtve,tako u emisiji HTV  „Peti  Dan“-petak 4.2.2011 g, prema komentarima ( vesti 17.2.2011 i Sobodna dalmacija 21.02.2011, te E-novine.com i druga izdanja)  Slaven   Letica izjavljuje da je Velika Britanija izvršila ratni zločin time, što je u El-Šat šat poslala 29.199 dalmatinskih hrvata. Dali Slaven Letica znade koliko je dalmatinskih i ličkih srba bilo u El-Šatu i zbog čega su morali ići tamo?. Dali znade da je tamo bilo oko 50% srba, 50% hrvata .?. Ovo je slobodna procjena. ??

Slaven Letica navodi, da je njegov mali brat Slaven Vicent Letica umro u El-Šatu, te da se vodi kao žrtva Jasenovca. Moja sestra Nevenka i rođak Ratomir Ćuk umrli su u El-Šatu, pokopani na tamošnjem groblju, podignuti su im spomeici  sa ćiriličkim slovima, nadamo se da nisu srušeni kao štoje   toga bilo u Hrvatskoj, dolaskom na vlast bratije Slavena Letice. Možda su i moje i Letičine sumnje osnovane.???