ODLAZAK u EL-ŠAT
U proljeće 1944 god., krenu kolona iz Ruišta iz Bakulinog Dola sve tri familije ukupno 16 članova, od toga 13 djece, tri žene-majke..-U Dolu ostade troje starih. Kasnije je u El-Šat došlo još petero naših rođaka, porjeklom iz Bakulinog Dola, koji su živili na otoku Šolti, tako da je nas rođaka tamo bilo 21.
Ovde cu da objasnim po ovim brojevima gore, ko je ko na ovoj slici. 1. Rakić Sofija, 2. Ćuk Stanko, 3. Ćuk Jeka (Jelena), 4. Ćuk Mira (dvije godine) u rukama majke, 5.Rakić Vladimir, 6.Ćuk Simo, 7. Djevojka iz Dalmacije, 8.Rakić Jovo, 9. Ćuk Trivun, 10. Ćuk Nikola (tosam ja – klečim). Isto tako, Ćuk Milica je bila u El Šatu ali nije na ovoj fotografiji.
Koloni su se priključile, familije: Rakići, prezimenjaci Ćuk, sa Koma, Jarići, Brkići, Tojage i Milanovići, te još neki pojedinci..—Kolona uz partizansku pratnju 19-dalmatinske divizije, kretala se uglavnom samo noću preko: JAVORNIKA, ZIRA., JABUKOVCA, MUŠKOVACA, BILIŠANA, do mora, otoka VIS-a, zatim preko južne Italije, do Egipta i kampa u El-Šat-u. Manji broj ostao je u Italiji.
U Bilišanima smo se posljenji put sreli i vidjeli sa Ćuk Dušanom (brat pisara ovih redaka) . Dušan je poginuo 1945 god, u Stankovcima, kod Šibenika.
Izbjegličke kolone bile se bombardovane u jadranskom priobalju, , bombardovani su brodovi sa izbjeglicama u blizini ulaska u luke VIS. Od bombardovanja je bilo više žrtava, navodimo neke. Poginulo četvero djece Batas Ljubana, zatim troje djece i žena Batas Petra svi iz Mokrog Polja. Za ostale žrtve nema podataka.
Na užaren pjesku pustinje Sinaj, nadjoše se izgladnjeli, goli i bosi, nemoćna djeca i žene iz ::—Like, sjeverne i priobalne Dalmacije i jadranskih otoka. Svima nama bio je jedini cilj nekako preživiti i vratit se u oslobođenu domovinu. Jugoslaviju.
Na Sinaju su se nalazili, djeca i žene, dok sposobni bili u NOB-i u partizanima, tako su zajedno išli u školu mali, ličani,dalmatinci ( vlahi i boduli) igrali su iste igre pjevali zajedničke pjesme a najčešće:—–„Po šumama i goram naše zemlje ponosne idu čete partizana slavu borbe prenose.—-Neka znade dušman kleti da će kod nas slomit vrat prije ćemo mi umreti nego našu zemlju dat.“—–Nažalost uz one žrtve u domovini umrlo je u El-Šat-u blizu hiljadu djece, tamo je veliko groblje i na groblju veliki spomenik, kojeg se pamti po imenu: „ŽALOSA MAJKA“ sada se zove „MAJKA DALMATINKA“??
Nažalost danas ima onih koji na sumnjiv način prebrojavaju i žive i mrtve,tako u emisiji HTV „Peti Dan“-petak 4.2.2011 g, prema komentarima ( vesti 17.2.2011 i Sobodna dalmacija 21.02.2011, te E-novine.com i druga izdanja) Slaven Letica izjavljuje da je Velika Britanija izvršila ratni zločin time, što je u El-Šat šat poslala 29.199 dalmatinskih hrvata. Dali Slaven Letica znade koliko je dalmatinskih i ličkih srba bilo u El-Šatu i zbog čega su morali ići tamo?. Dali znade da je tamo bilo oko 50% srba, 50% hrvata .?. Ovo je slobodna procjena. ??
Slaven Letica navodi, da je njegov mali brat Slaven Vicent Letica umro u El-Šatu, te da se vodi kao žrtva Jasenovca. Moja sestra Nevenka i rođak Ratomir Ćuk umrli su u El-Šatu, pokopani na tamošnjem groblju, podignuti su im spomeici sa ćiriličkim slovima, nadamo se da nisu srušeni kao štoje toga bilo u Hrvatskoj, dolaskom na vlast bratije Slavena Letice. Možda su i moje i Letičine sumnje osnovane.???
HVALA