Ovo je pjesma koju je napisao Nikola Dronjak koja je tako dobra, duboka i osjećajna, da moramo bez njegove dozvole da objavimo jer kada bi ga pitali za dozvolu, on možda ne bi htio da se objavi.

sesiri-300x200Iako je Nikola Dronjak ove stihove posvetio svojim unucima, pjesma će posebno da dirne sve koji su ili otišli u svijet ili se tamo rodili pa razmišljaju odakle su njihovi preci na put krenuli. U ovim stihovima, svoje misli ce otkriti svaki onaj koji je posjetio rodni kraj svojih predaka u okolini Zrmanje.

Ovu pjesmu pročitajte par puta, da vam dobro legne, jer svaka rečenica ima svoju emotivnu težinu koja se najviše osjeti ako čitaoc ovo čita u miru – svojom koncentracijom izolovan od ostale buke informacija prisutne u današnjem društvu.

Kada Nekad

Kada te nekad srce dovede u ova mirna, zelena brda
i kada ponovo umoran staneš na ovaj strmi oberak goli,
možda te za trenutak srce zaboli ako te dočeka samo lipa stara
i posivjeli kamen oronulih kuća.

Možda će i suza iz oka da krene, ali nemoj plakati.
Duša će naša u vjetru blagom da te grli i suzu da briše.
Sjedi onamo na onaj kamen tvrdi i pogledaj dolje.
Pred tobom će da zaigra, na trenutak, djetinjstvo tvoje.

Čuti ćeš veselu, dječiju vrisku ispod lipe one.
Vidjećeš postelju toplu, na podu, u sobi donjoj i družinu malu,
sa šeširima na glavi, gdje sjede oko stola dok ih baka hrani.

Možda čuješ i zvuk zvonca iz polja, lupkanja one freze slavne
i djedov glas što te doziva, a nebo će biti plavo i ptice će pjevati.

Kad polako, pred tobom, izblijede te slike davne i natrag kreneš ka domu svom,
k zemlji se sagni i kamen ponesi neka te čuva na putu tvom.

S njim ćeš ponijeti i djetinjstvo tvoje, tamo u neki novi svijet.
U njemu će biti i nas dvoje, baka i djed.

– Nikola “Nino” Dronjak