Ovo je bio privatni skup nasih najvećih književnika na mjestu gdje su se inače nalazili i osjećali komforno – u Knez Mihajlovoj, u privatnoj, maloj i zagušljivoj prostoriji iznad jedne knjižare. Danko Popović, sa čijim knjigama je Vladimir bio vrlo impresioniran i koji je bio gost kod Vladimira u Los Angelesu, nas je uveo da upoznamo njegove kolege. Ovo je bio prvi put da sam upoznao Danka Popovića i kasnije bih ga viđao svaki put kada bi Vladimir došao u posjetu. Vladimir je čitao Dankovu novelu “Knjiga o Milutinu” i meni preporučio i meni se isto tako jako dopala ta knjiga. Nažalost, Danko Popovic je preminuo i nije više među nama.

dobica-cosic-nikola-cukSjedili smo sa Dankom Popovićem, Dobricom Ćosićem i jos par književnika i pili domaću rakiju koju je Danko donio iz Aranđelovca. Pita Dobrica moga sina: “Vladimire, da li biste se vi koji ste otisli van, vratili u nazad kada bi mi mogli da sprovedemo neke promene u drzavi”.

Prije nego što je Vladimir stigao da odgovori, Danko ga prekine: “Dobrice, ja ću ti odgovoriti na to pitanje. Nikada se ni jedan neće vratiti! Ono sto je otišlo, otišlo je.”

Razgovor se nastavio na sličnu temu i zaključili su da je najveći zločin Miloševica što je zbog njega toliko mladih i sposobnih otisao van i na taj način zauvijek osiromašio ove krajeve.