Kaze sin da moram da stavim ovu sliku sto me je slikao da se vidi koliko sam se ugojio. Ali ja sam uvijek ovakav bio. Ako je ne stavim ja, stavit ce je on, pa nemam izbora – stavit cu je ja. Ja najbolje smrsam kada odem kod njega u Ameriku.
Ovo ja i sin idemo na slavu kod Protica. Reko sin da mi je ovo prilika da obucem odjelo koje nikad ne nosim, pa ja obukao. Sta cu. Slusam. Slikao nas je jedna poznanik na kojeg smo naleteli. Zena kao i uvek – nije htela da nam se pridruzi, pa smo otisli sami.
Evo nas na slavi kod Mise. Ovo je jedna od nasih posljednih slika jer ubrzo nakon toga, sin je morao da se vrati u Ameriku.
Evo me kod moga Paše. Oženili smo dvije sestre, živimo blizu jedan drugoga. I njihova je putanja bila preko Zagreba do Beograda kao moja.
Kupio sam novi stampac, koji je ujedno i skener i masina za kopiranje. Odabrao sam laserski jer sin mi kaze da je to bolje, i to crno-bijeli jer mi u boji ne treba. Brze ga nosim sam ovako preko ramena nego pola/pola sa sinom. Danas cemo to da namjestimo da vidimo da li sve radi kako treba i onda cu poceti da ucim i stampam i da skeniram dokumente. Ideja mi je da stampam interesantne informacije da mogu da podijelim sa prijateljima ispred zgrade.
Ovo je Vladimir slikao mene i Trivuna pre izlaska van. Trivuna je uhvatio u trenutku pricanja jedne od njegovih sala.
Vladimir je obukao mene i Trivuna kao kosarkase James Madison Univerziteta gdje je on igrao kosarku.
Ovo je jedan od retkih susreta brace i sestara. Jedino nam Stanko “Crni” fali.
Vladimir je nagovorio Trivuna da obuce kaubojski mantil koji je napravljen od koze klokana.