Gračac i položaj gračačkog kotara

Granice gračačkog kotara, sada općine Gračac, vode grebenom Velebita od Svetog brda do Koma, njegovog  krajnjeg  jugoistočnog  ogranka, gdje uzvodno od velike okuke rijeke Zrmanje, južno od sela Palanke,  presijeca  Zrmanju, skreće na sjever i izbija na masiv Poštaka kojim vodi na sjeverozapad preko Srpskog klanca, planine Maglaja i Zureševice sa  koje povija na zapad u planinu Kremen  i Pločanski klanac, pa obuhvativši  sa zapada  sela Ploču, Kik, Lovinac i Sv. Rok izbija na greben Velebita sjeverozapadno od Svetog brda.

Gračački kotar graniči s Dalmacijom, odnosno s njenim benkovačkim i kninskim kota­rom, zatim s lapačkim, udbinskim i gospićkim kotarom u Lici. Danas su sve to općinska područja. Takav geografski položaj uslovljavao je da NOP Gračaca neposredno sarađuje i usmjerava djelatnost ne samo s ličkim nego i dalmatin­skim kotarevima. S druge strane dio sjeverne Dalmacije s Kninom, kao značaj­nom raskrsnicom puteva i južnom Likom (gračački kotar) imao je strategijsku važnost  za Talijane u Dalmaciji. Zapravo od toga  koliko čvrsto drže taj prostor s važnim komunikacijama zavisio je njihov opstanak i u obalnom dijelu Dal­macije i manevar snaga u Dalmaciji, Lici i Bosanskoj krajini.

Duž cijelog gračačkog kotara vodi željeznička pruga i ceste koje Dalmaciju po­ vezuju sa Zagrebom i Rijekom.  Od njih je glavna cesta  Knin-Otrić-Gračac-­Lovinac-Gospić  koja  ide  paralelno  sa  željezničkom  prugom.  Od nje se na Otriću odvaja cesta za Srb i Donji Lapac, a s njom se ukrštavaju ceste: Obro­vac-Gračac-Gornji Lapac i Obrovac-Lovinac-Udbina. Duž ovih cesta vode­ne su mnoge borbe u toku NOR-a. Glavna raskrsnica puteva je Gračac, a potom Otrić i Lovinac. Okupator je, uz pomoć ustaša, domobrana  i četnika,  činio vanredne napore da održi željezničku prugu i glavnu cestu s pomenutim ras­krsnicama puteva, kao i sve objekte na željezničkoj pruzi. Njihovim  držanjem obezbjeđivao je najnužnije odvijanje saobraćaja  i povoljne  uslove  za  manevar svojih snaga. Uslijed toga u rejonima tih raskrsnica i  u  okolini  bio  je  otežan razvoj  NOP-a.

Kotar je na pravcu Ploča-Palanka dug 50 km. Najširi je na pravcu Gra­čac-Maziln (32 km), a svega oko 10 km širok je u većem dijelu zrmanjske opći­ne. Izduženost i mala širina kotara omogućavali su okupatoru da sa željezničke pruge i glavne ceste, pa čak i iz rejona raskrsnica Otrić, Gračac i Loviinac, vatrom lakih i srednjih topova  (domet 6-10 km) tuče sva sela u zrmanjskoj, gračačkoj i lovinačkoj  općini,  kao  i većinu  sela  u  bruvanjskoj  općini.  Samo su sela mazinske općine  bila  van  dometa  ove artiljerije. Mala  udaljenost  sela od okupatorskih garnizona olakšavala je okupatoru, četnicima, ustašama i do­mobranima upade u sela uz podršku artiljerije. Zato su posebne teškoće imale partizanske jedinice u odbrani slobodne teritorije i sela blizu željezničke pruge. Blizina pruzi, cesti i okupatorskim garnizonima mnoge je ljude kolebala, zbog straha od represalija,  da  stupe u  partizane.  Otežući  odlazak  u  partizane  često su bili  prinuđeni  da idu u četnike ili domobrane.

Vojno-politički značaj gračačkog kotara proizlazi iz njegovog geografskog položaja u Lici, položaja Like u Hrvatskoj i prema  Bosni.  Položaj  Like je  vrlo važan jer preko nje vode  najbolje veze Dalmacije s ostalim predjelima  Hrvat­ske. Te veze nikako ne mogu zaobići gračački kotar, što čini njegov položaj važnim.

U gračačkom kotaru prevladavaju rudama siromašne vodopropusne kreč­njačke stijene. One su izrazito skrašćene i nepogodne za poljoprivredu  i život ljudi. Kras (krš) je izražen u kraškim planinama, poljima i uvalama, kao  i drugim kraškim oblicima, pri čemu se ističu škrape, pećine, jame i razne spilje pogodne za skloništa. Na strmim ispranim planinskim stranama i rijetkim zaravnima u planinama crvenica i njeni podtipovi ne čine dobru osnovu za livade, a kamoli za oranice. Ni u polj:ima, uvalama i vrtačama (dolinama) pedo­loški pokrivač u vćini nije pružao uslove za dobar rad žitarica i ostalih kultura. Izuzev krompira u pojedinim uvalama  i dolinama  ostale  kulture  su  davale slabe prinose. Nepovoljni klimatski i pedološki  uslovi  ni  uz  najveće  napore nisu obezbjeđivali ni razvoj stočarstva kojim su  seljaci  nastojali  nadoknaditi slabe pl·od.ove ekstenzivne zemljoradnje. U neposrednoj borbi sa surovom pri­ rodom  naš seljak  se kalio i trpio,  izdržavajući  stojički  i  najveća  iskušenja.

Uz to ni društveni odnosi vjekovima nisu mu išli na ruku, pa se i tu na razne načine dovijao da opstane uključujući i hajdučiju. Uz to ide i teška vojna služba u krajiškim regimentama i ratovanja s Turcima na strani Austro­-Ugarske.  Poznate  su  zrmanjska  i  lovinačko bruvanjska  krajiška   četa,  kao  i otpor ličkih krajišnika Napoleonovom  maršalu Marmontu kod Prevjesa, Kite i Graba kod Gračaca. Sve je to stvaralo od našeg čovjeka vanrednog i izdržlji­vog vojnika. Međutim, tek u oktobarskoj revoluciji naši Gračačani, iako daleko od rodnog kraja, počinju da ratuju za vlastite interese. Narodnooslobodilački rat je s vanrednom jasnoćom i oštrinom otkrio kakav se patriotizam, vojnička vještina, hrabrost, klasna i politička svijest krila u našim dotle ugnjetavanim ljudima.

Za reljef gračačkog kotara je karakteristično da se glavne planine -Vele­bit, jugoistočni ogranci Plješevice, protežu na granicama kotara u obliku otvo­rene elipse, koja je na sjeverozapadu široko otvorena prema Ličkom i Krbavskom polju. Između ovih polja, koja su direktno povezana prohodnim brazdama s manjim poljima i uvalama u gračačkom kotaru, prostire se Ličko sredogorje. Između njega i Velebita, kao produžetak Ličkog polja, dolinom Ričice prostire se Gračačko polje. Jadova izvire ispod Pločanskog klanca i uliva se u Liku. Sjeverno od Ličkog sredogorja su Rudopolje i Gubavčevo Polje. Između njih je dolina Otuće. Otuća teče od Bruvna prema Gračacu. Ova polja komuniciraju s Krbavskim poljem prohodnom brazdom preko Klapavica i Ondića. S ovim poljima  su povezana  manja  polja  i uvale. Sjeverno od Bruvna  je Mazinsko polje koje je duboko uvučeno medu planine i ima prirodnu vezu s Bruvnom preko Mazinske previje. Ričica i Otuća poniru u Gračačkom polju, pa je ono najniže  polje otara, izuzev  doline  Zrmanje.

Sutok Velebita i Poštaka (jugoistočno produženje vijenca Plješevice) u predjelu Zrmanje i spajanje s njima Ličkog sredogorja u predjelu Veliike Popine suzio je gračački kota.r na jug.oistoku i sveo ga na svega Jednu prohodnu brazdu (Velika i Mala Popina -dolina rijeke Zrmanje) paralelnu Velebitu. Zbog važ­ nosti okupator je držao tu brazdu, Lovinačko i Gračačko polje idolinu Zrmanje kojima V·odi cesta i s malim odstupanjem željeznička pruga. Uslijed toga najne­ povoljniji uslovi  za razvoj NOP-a  bili  su u većem dijelu lovinačke i gračačke te u zrmanjskoj općini. Sjeverno od pomenute brazde u bruvanjskoj i mazinskoj općini talijanski okupator nije uspostavljao garnizone, što je olakšavalo ras­ plamsavanje NOiR-a i mobilizaciju  boraca  u  partizanske  jedinice.  S ·obzirom da je okupator s ustašama i četnicima držao povremeno  i neke planine u Lič­ kom sredogorju, narod u  selima ispod njih bio je zložen teroru. Poslije kapi­ tulacije fašističke Italije za Nijemce je dobio važnost pravac koji  iz  Donjeg Lapca vodi preko Mazina  i  Bruvna  za Gračac, uslijed  čega  je  narod  tih  sela bio  izložen  sistematskom  teroru.  Međurtim,  učvršćenjem  naše  narodne  vlasti u tim selima i odlaskom svih boraca  u NOV krajem 1942. godine, u selima je stvarana čvrsta brana protiv okupatora koja je izdržala sve njegove bezobzirne nalete.

Dok je u ostalom dijelu otara mogao da prenosi težište manevra i snabdi­ jevanja s pravca Gračac-Gospić na pravac Gračac-Donji Lapac, Hi na pravac za Udbinu, što su neko vrijeme činili Nijemci, <>kupator to nije mogao u zrmanj­ skoj općini u kojoj je samo jedna prohodna brazda. On je nju morao bezusLov­ no držati da bi mogao manevr.isati snagama između Jadranskog mora i doline Save. Taj jedini prolaz ,jz Dalmacije preko  Like na sjever iobrnuto nazvan je »Lička vrata<<. Dakle, okupator je bi.o prisiljen da pošto-poto drži Lička vrata, odnosno cijelu zrmanjsku općinu. To je otežavalo vođenje NOR-a u cijelom kotaru, a osobito  su vanredne teškoće bile u zrmanjskoj općini. Pored svih teškoća razvoj NOR-a tekao je uzlaznom linijom, uz manje oscilacije do proljeća 1942. godine.

Nepovoljni uslovi za odbranu sela slobodne teritorije sjeverno od željezničke pruge očitovali su se u tome što se odbrana samo djelomično i sporadično mogla osloniti na Ličko sredogorje i što sjeverno od njega nije bilo dobrih položaja. Tek Mazinska previja i planine sjevernije pružale su dobar oslonac za odbranu, ali ne i zaštitu brojnim selima kotara. Uslijed toga narod se za vrijeme nepri­ jateljskih napada morao povlačiti s partizanskim jedinicama i u većim ofan­ zivama tražiti oslonac u planinama na granici lapačkog kotara (Zuleševica, Ce­ mernica, Maslovara), ili ostati na milost i nemilost neprijatelju. Nalazeći se u prvoj borbenoj liniji narod većine sela gračačkog kotara morao se zajedno sa svojom  vojskom  boriti  za  svoj  opstanak.  Ako  je  život  uspijevao  da  sačuva s manje ili više sreće, kuće i najveći dio imovine nije mogao sačuvati, što je unosilo  dodatne teškoće  da se održi u  surovoj borbi.

Na oštrom bilu i strmim stranama Velebita nisu se mogla razvijati naselja, izuzev jugoistočno  od Crnopca gdje je Velebit niži, pa se tu u Velebitu  javlja nekoliko  uvala  s  naseljima  kao:  Duboki  Dol,  Turovac,  Cerovac,  Javornik  i Rujišta. Samo taj dio VeLebita nudio je solidan oslonac partizanima u dejstvima na  neprijatelja  i  njegov  saobraćaj.  Ali  ni  tu  sva  sela  nisu  se opredijelila za NOP. U nekim velebitskim selima i oko Malovana preovladao  je pročetnički uticaj, što je otežavalo baziranje naših snaga u tom predjelu. Cetnici sjeverno od Crnopca (Gračac i Vučipolje) i južno (Krupa Golubić u Dalmaciji) osloncem na Crnopac i okupatora u Gračacu, žegaru i Obrovcu otežavali su razvoj NOP-a u općinama Gračac i Zrmanja. Ostala sela u Velebitu postala su vanredna baza partizana Dalmacije i Like. Ovaj prostor je 19. sjevernodalmatinska divizija koristila kao oslonac za nanošenje udara po saobraćaju na cesti Knin-Gračac. U stvari preko Rujišta, Javornika, Cerovca iTurovca vodila je veza iz Dalma­ cije prema Bruvnu i Srbu koja je uspješno funkcionisala u toku cijelog rata zahvaljujući  aktivistima NOP u  ovim selima.