Iz djedove lokve stari žabac gleda.
Vidi, vidi, pa zaista, nema onog glupog leda.
Ispod malog grma ljubičice plave.
Uz ogradu vrta visibabe digle glave.
Nebo plavo, cvrkut ptica.
Kraj oblačka sunce klima.
Sa livade otišla je, posivjela, ciča zima.
Na livadi snijega nema.
Sve se kiti i miriše kao da se za bal sprema.
Sad potočić brz žubori i vrbike mlade ljuti.
Na livadi zasvijetlio, mog jaglaca, buket žuti.
Naš badem je procvjetao, a kruška je propupala.
Pod krovom je proletjela, čini mi se, lasta mala.
Gledam djeda al se ne da.
Sad motiku ima novu.
Upalio frezu staru i zaora brazdu prvu.
Leave A Comment