Ovaj podatak mi je zapao za oko kada sam radio neko istrazivanje. Da li ste znali da Marijan Matijevic, koji je bio najjaci covijek na svijetu, bio u posjeti svoj zemljaku, Nikoli Tesli u Americi 1927 godine. U New Yorku 12. travnja 1927. godine u hotelu na prijemu kod prijatelja i zemljaka Nikole Tesle i profesora Mihajla Pupina, Marijan je donirao novac od nekoliko produkcija koje je organizirao za Teslu i njegove izume, a Pupin je za uspomenu uzeo komad potrganog lanca kojeg je Marijan tu večer pred gostima u šali izlomio kao suvenire prisutnima.
Za Nikolu Teslu svi znate, ali je intersantna i prica Marijana Matijevica. Marijan je rodjen u Dubokom Dolu kod Gracaca 1878. Umro je u Zagrebu 1951 u 73 godini. U Lici je bio legenda za zivota zbog snage i humanosti. Zvali su ga “Junak iz Like” i “Covjek Medvjed.” On je bio prvak svijeta u hrvanju i osvojio je mnogostruke zlatne medalje.
Na požutjelim i rijetko sačuvanim dopisnicama-fotografijama, koje je za svoga života Marijan Matijević dijelio posjetiteljima svojih priredbi, u potpisu čitamo:
“…junak iz Like, rođen 10. 1. 1878. g. u Gračacu, najjači čovjek na svijetu kome nema ravna u hrvanju i ostalim sportskim disciplinama, daje predstave u korist postradalih krajeva”. Fotografije ostaju samo uspomene na čovjeka koji je u svojim mladim danima pošao u potragu za neobičnim načinom zarađivanja kruha. Zarađivao ga je zahvaljujući svojoj tjelesnoj snazi, a većinu prikupljenog novca je davao u dobrotvorne svrhe. Proslavljeni “Junak iz Like” govorio je za sebe: “Ja se rodih gdje se sije rđa a junaci niču”, i to ne bez razloga. Moderni Samson, kako su ga još nazivali, rekao je i ov: “Tuneli, tvornice, rudnici i štreke bili su mi škole a budak, pila i sjekira – pero i olovka”.
Život našeg glasovitg Likote pun je uzbudljivih događaja. Rano se osamostalio. Sa 18 godina, dok je radio u Njemačkoj na poznatom kanalu “Kaiser Wilhelm” kod Berlina, europski prvak Hugo Weber borio se sa europskim izazivačima pa su natjerali I našeg Likotu da se prijavi. U publici nastao je smijeh na Marijanovu pojavu. Dovikivali su šale na Marijanov račun. U sedmoj rundi, da završi natezanje, podigao je Webera i tresnuo ga o pod da je ovom pjena krenula na usta. Umjesto nagrade završio je u zatvoru. Nakon izlaska iz zatvora nije preostalo ništa drugo nego Amerika. Kada je u Americi uočena njegova neshvatljiva snaga, za njega je počelo novo razdoblje života.
Uskoro je postao popularan jer ono što je on činio do tada je bilo nezamislivo. Tako je otišao na put po Americi, Europi, Dalekom i Bliskom istoku, Kini i drugdje po Aziji, odnosno po svim zemljama osim Australije, kamo nije uspio stići jer umro je u 73. godini. Počiva na groblju u Županji već 55 godina. Sve što je zaradio dao je za sirotišta i postradale krajeve, bolnice, Crvenom križu itd. As ebi i obitelji samo najnužnije.
Prije svega pozdrav Vladimire. Žao mi je ali eto naišao sam na ovaj komentar i morao sam reagovati. I ja bih volio da je sve to tako. Ali, nije. Marjan je imao dva ispada, zbog čega mislim da ga ne treba spominjati sa hvalospjevima. Prije svega pokušao je ubiti svoju suprugu Irenu Kon. Kasnije je to prekvalifikovano u nanošenje tjelesne nezgode. Tom prilikom i on je ranjen u vrat iz pištolja ali je i to pripisano njegovom maloljetnom sinovcu, da ga je slučajno pogodio. Marjan je lažirao meč sa Sepom Mango iz Bavarske, što je vješto prikriveno. Tokom Prvog svjetskog rata je podržavao dobrovoljnim prilozima austrougarsku stranu, kojim smo mi bili neprijatelji u tom ratu. Sveovo mogao bih ti dokumentovati iz napisa i pisanja hrvatskih novina: Svjetlost Vinkovci, Svijet i Novosti od 1911. do 1914. godine. Nego, molio bih te da mi pošalješ broj telefona nekog Ličkog udruženja, koje bih upitao da li su voljni učestvovati u štanpanju tri knjige o Lici.
Vladimire, još jednom te molim da mi ne zamjeriš i ne shvatiš da sve ovo nije lično. Eto, zbog toga bih volio da izađu knjige iz kojih bi se mogla nareti istina i otkriti sve naše zablude. Srdačan ti pozdrav i svako dobro ti želim. Tomo Radusin.