Pedesetih godina prošlog dvadisetog stoljeća u selu Ruišta u zaseoku Grbići živijo je Dane Grbić. Dane je bio prilično načitan i poštovalac publiciste Vase Pelagića, sa smislom za humor
Često puta je znao reći : ” Ja Tito i imenjak Dane Mrkić mi smo vršnjaci rođeni iste godine ( 1892 ) njih dva su postigli puno, a ja ostao na selu – seljak. eto Tito je Tito, a Mrkić gostioničar u gostioni, ama ….ljudi….ja mu nebi uzeo orase iz ruku…a kamoli čašu pića koju on nudi…!.
Grbić Dane nije vjerovao u neke natprirodne moći, tako je praktikovao da to i dokaže radeći poljoprivredne poslove na crkvene-vjerske praznike, zbog čega su mu pojedini suseljani prigovarali.
Ovce Boje i Dane Grbića išle su na ispašu zajedno. Jednog ljetnog dana ovce su bile na okupu pod drvetom počne oluja sa grmljevinom, grom udari u stado i ubije pet Bojinih ovaca, ni jednu Daninu, poslije ovog:
BOJA: “Oprosti mi Bože milostivi za moje grehe koje sam možda počinila pa mi se dogodi ova šteta. Ni jedna ovca od bezbožnika Dane ne nastrada a on kao neki nekrst stalno huli na Boga.”
DANE –BOJI: “Ama ja ne nepoznam koje su moje a koje Tvoje ovce. a kako da Bog sa nebeskih visina pozna čije su i kako da vidi kroz guste oblake. Nego Bojo skokni kod Đure vračara, ponesi malo soli neka Ti on gata on će Ti sve reći!”.
Dane je kasnije prodao imanje Savi Vučendi iz Dalmacije i otselio u Rumu. Sava Vučenda je izbjegao sa familijom 1995 godine u Srbiju gdje je i umro- Od Savina tri sina ni jedan se nije vratio u Grbiće-Ruišta gdje nema nikog.
N.Ćuk
Niko tako nije guslio kao Dane Grbić. Bili smo prijatelji. A on idući za Gračac dolazio bi petak naveče na konak. I onda – zna se. Dane dademo gusle i tako do iza ponoći. Na povratku u subotu sa pijace Dane nije navraćao, nego je tražio da mu se donese vode i onda dalje pravac preko Tremzine pravac na Rišta. Moj stric Dujo oženio je Daninu ćer Danicu.