Godine su, živote, načele nam sine, ali još uvijek stojimo tik ove planine.
Pogleda mutnih uprtih daleko, čekamo i čekamo da dođe nam neko.
Duše si naše raznio svijete, a tuđina, pusta, krade nam dijete.
Životu našem primiče se kraj i polako idemo u pakao ili raj.
Posijedjele glave, ruku otančali ti stojiš pred ovcama anđele moj mali
Sada pred kraj puta da ti kaže djeda, ostadosmo sami glavo moja sijeda.