Stojim pod kruškom oskorušom.
Iznad moje glave, u krošnji staroj, lička bura huči
I miris sijena donosi.
Vjetar je u mojoj kosi.

Lijevo od mene, u mladom grmu, devet koza brsti.
S njima je i jarac, mrkov snažni, što bradu nosi.
Vjetar je u mojoj kosi.

Uz proplanak prilazi i stado malo što jutrom veselo pase
Ispred njega ide rogati ovan što klepku nosi.
Vjetar je u mojoj kosi.

Dolje na livadi moj djeda šareno uže driješi.
Sprema se da sijeno nosi.
Vjetar je u mojoj kosi.

Visoko gore, pod oblakom sivim, snažni orao klikti.
S burom se lomi što ga u letu zanosi.
Vjetar je u mojoj kosi.

Iza mene Velebit kršni.
Planinčina prava što buri prkosi.
Vjetar je u mojoj kosi.

Od nekuda se javi i Vanjin kosmati pas.
Sigurno mu neki zec pakosti
Vjetar je negdje u mojoj kosi.