Stari egipćani nisu poznavali šećer pa su bogatiji slojevi egipćana koristili mePd. Nepobitno je utvrđeno da su stari egipćani prije više od 5000 godina uzgajali pčele u glinenim košnicama sa nepokretnim saćem, pokretno (okvir-e) saće nisu poznavali, kao ni drugi narodi toga i novijeg vremena sve do 1814 godine.
Oblik i način postavljanja glinenih košnica egipćanima je omogućivao da sa pčelama dijele med i vosak, a da ih ne ubijaju kao što se radilo u drugim krajevima sveta. O korisnosti neubijanja najvrednijih insekata pčela suvišno je govoriti. Naime egipćani su o pčelama znali nešto više od drugih naroda, gledajući iz današnjih saznanja radilo se o malo znanja, što bi se reklo :”Znali su caku”.
Kada pčelinje društvo (roj) ulazi u novi dom ono počinje da plete saće od voska, odozgo prema dole i tu matica polaže jajašca, a u druge prazne ćelije pčele pohranjuju med i pelud.
Kod košnica nastavljača med je uglavnom gore u medištu, a leglo dolje u plodištu. Kod kožnica položaka med je na krajevim levo i desno a plodište u sredini bliže letu. U okvirima sa leglom u gornjim djelovima nalazi se vjenac meda, pelud je skoro raspoređen po svim okvirima.
Mudrost egipatske glinene košnice sa nepokretnim saćem , je što je napravljena u obliku cijevi za kanalizaciju otprilike 1.20 metara dužine promjera oko 0,30 met., te što ima na obe strane poklopce sa letima (ulaz-izlaz) za pčele, Košnica se postavlja u ležećem -vodoravnom položaju, jedno se leto zatvori, na drugo leto pčele normalno rade. Kada pčele napune košnicu onada je leglo bliže letu sa manjom količinom meda, a veća količina meda bez legla nalazi se u zadnjem dijelu košnice.
Pčelar jednostavno otvori zadnji poklopac potera pčele sa dimom prema letu (može isterati sve pčele i ponovno ih vratiti u košnicu) izreže saće sa medom,ponovno zatvori poklopac. Nakon toga OKRENE košnicu, tako da pčele ulaze u košnicu na istm mestu, gdje su ulazile i prije. Pčele će isplesti novo saće na mjestu gdje ga je pčelar odrezao-odnio svoj dio.
Leave A Comment