Dragi sine,

Nedelja je, 01.11.1992. godine. Vrijeme je kišovito. Počinjem ti pisati pismo. Mi smo kao i obično, dakle, zdravi smo. Nemamo ti se čime pohvaliti, ali ni požalitii. Živimo onako kako se može, od nekih slabije ali od mnogih mnogo bolje, pa se ti nemoj birnuti ni sikirati. Prije mjesec dana Brkić je došao iz Like. Kaže da su tamo relativno dobro. Prije par dana, tačnije 28.10.1992. Jovo Jokić je otišao u Beograd a možda i u Liku pa ćemo kad dođe čuti novosti. Ovamo se, posebno u Bosni, još uvijek vode teške borbe. Nismo Dini predali onu kasetu i pismo što si mu poslao. On je mobilisan i nalazi se negdje na ratištu.

Ponedeljak je, 02.11.1992. godine. Upravo sam se vratio iz opštine. Išsao sam jer si ti dobio poziv da ideš u vojsku (da ideš u rat!). To sam sve sredio na osnovu one tvoje potvrde o studiranju. Tu istu potvrdu ćeš morati da šalješ svake godine kako bi se znalo da si upisao slijedeću godinu. Danas me je iz Istre (iz Pazina) nazvao Duško Jarić, Danin brat a moj brat od tetke. Duško često pokušava da te nazove na tvoj broj 763-568-5448, pozivni 991 ali kaže da čuje samo neku muziku, odnosno da te ne može dobti. On mene često zove iz pouzeća, pa sam ga zamolio da nazove i tebe pa da mi prenese poruku. Javi nam u koji te je dan i sat moguće dobiti telefonom i da li ovaj broj u redu.

Subota

Jutros sam pitao u pošti koliko bi koštalo slanje Večernjeg lista u USA. Tražio si da ti napišem pa ti javljam da smo vagnuli subotnji Večernji list i imao je 180 grama. Slanje novina u obliku tiskanice, što ga pakira kao pismo u kovertu, jeftinije je i košta do 200 grama 806 HRD. Sada minut razgovora sa USA kod nas košta 860 HRD. Prošlo je već mjesec dana kako sam izvršio reklamaciju na telefonski račun jer su mi previše izračunali, ali još uvijek nema odgovora. Vjerovatno zato što sam ih uhvatio da su to namjerno napravili. Naime, oni mnogima izračunaju stare usluge prema novim, najskupljim cijenama. Ti nas nazovi na naš račun ali prije pitaj da ti nakon razgovora kažu koliko je minuta – impulsa trajao razgovor, pa nam to napiši u pismu ili razglednici. Napiši i datum i vreme razgovora i ako možeš i cijenu.

Od juče nalazim se u penziji. Naravno, još nisam dobio riješenje i ne znam kolika će biti. Biće manja od poslijednjeg bolovanja, i to znatno, ali će biti veća od mamine, mada ne znam koliko. Za mene je to veliki uspjeh jer ću se psihološki rasteretiti. Pokušaću da nađem neki poslić, da radim nešto ako se bude dalo i da zaradim koju kintu, ali je posao teško naći jer ga nemaju ni mladi ljudi. Pokušao bih nešto oko šverc-komerca a ako ne to onda bilo šta drugo.

Dragi sine, mi znamo da tebi nije lako, da ti nije dobro iako kažeš da jeste, jer je teško zarađivati stipendiju sa košrakom. To je teže nego biti rudar i slično, ali šta je tu je. Mi ne znamo koji bi ti savjet dali, u životu si dosta iskusio i dovoljno si zreo pa sâm razmisli. Jedino što ti možemo reći je da čuvaš zdravlje i da nastojiš što više da naučiš, što ti uspješno i radiš, a od čega ćeš moći lakše živjeti. Prije par dana Maro je bio kod nas. Dali smo mu kasetu i tvoju trenutnu adresu. Zar on tebi nije pisao na tu adresu na kojoj si više od godinu dana? Inače, on studira novinarstvo. Ovamo, uopšteno gledano, standard pada. Sindikat je najavljivao opšti generalni štrajk, pa su se vlada i sindikat dogovorili da bude štrajka, da će vlada nešto preduzeti kako bi poboljšala stanje. Mislim da će se na to poboljšanje dugo čekati.

Sinoć, 10.11.1992 nas je nazvala Medina mama. Kaže da je Medo telefonirao i da se dan prije toga čuo sa tobom. To nas raduje. Ponekad nas nazove i Precin stari.

Sa Zemunom ne održavamo telefonske veze. Kada neko putuje tamo ide preko Mađarske. Iz Like ne čujemo ništa posebno. Jovo Jokić je otišao tamo pa kada dođe znaćemo nešto više.

Bilo bi dobro da nam pošalješ četiri novije slike, može i u boji, za pasoš i legitimaciju i za onu punomoć – ovlašćenje kako bih ti ja mogao podići te dokumente ovamo i poslati ti ih. Neka imaš dokumente, oni nikad nisu suvišni, pa bi ti mi to izvadili oko Nove godine i poslali. Evo Saša ti šalje pismo. Bio je kod nas. Mislio sam da nam se kasetofon pokvario, ali ipak nije, sve je u redu. Nešto nije išlo sa uključivanjem ali sada je sve ok.

Možda u pismu neke stvari ponavljam dva puta, ali to je zato što ga pišem već nekoliko dana pa ne znam šta je napisano sa one druge strane. Znamo mi da si ti puno zauzet ali bi mogao češće da nam se javiš, ako ne pismom, onda bar razglednicom. Uzmeš više razglednica i recimo svakih osam dana napišeš jednu, ili, ako ti je to mnogo ti napiši svakih deset ili petnaest dana i odnesi u poštu.

Dragi sine, primi puno pozdrava od nas i svih ostalih. Javi nam se češće. Ne brini o nama, mi smo relativno dobro. Ti se čuvaj, a posebno pazi na zdravlje. Eto, za sada toliko. Piši mi o čemu da ti pišem, šta te sve zanima. Ne znam jesi li onim ljudima poslao pismo i slike. Još jednom primi puno pozdrava od svojih roditelja. Mislimo o tebi.