Cijeli dan sam u kući, čekam majstora da dođe ali nije došao. Naime, iz kupatila Lončara curi u naše kupatilo pa majstor treba to da vidi prije nego što kod Lonačara treba početi sa otklanjanjem kvara.

01.01.1993. petak

Nova je godina, prije podne. Telefonirao si prije šest dana pa nas vjerovatno nećeš zvati. Juče smo bili kod deda Mile. On nam je, pored nekih sitnica, stavio u torbu i litru rakije. Kad smo došli kući u sandučetu nađosmo tvoje pismo kao i papir da u pošti imam neko preporučeno pismo. Što od nervoze, što od uzbuđenja, stavim torbu na stolicu u kuhinji, kad torba pade i razbi se rakija. Odem na poštu i donesem riješenje za penziju u kome, između ostalog, piše: „Osiguraniku Nikoli Ćuk priznaje se, počevši od 10.11.1992., pravo na invalidsku penziju u iznosu od 11.148 HRD mjesečno. Navedena penzija, počevši od 10.11.1992. povećava se za 388.143 i iznosi 54.418 HRD mjesečno.” Ako uzmem u obzir da je to početna penzija i da ima mnogo drugih koji su u lošijem položaju, ja mogu biti zadovoljan, što i jesam. Talon od penzije ću ti poslati kad dobijem prvu penziju.U pismu smo primili 20 dolara. Nisi trebao slati, mi još uvijek dobro živimo.