26.11.1992. četvrtak

Jutros je nazvao Đurković Milan, otac od Prece. Reče da je juče dobio od Prece pismo i neke slike. Preco piše da je dobro i da je bio sa tobom, pa si mu rekao da nas pozdravi.

Vratih se iz dućana. Išao sam kupiti mlijeka. Litra najjeftinijeg mlijeka košta 290 HRD, kilogram varaždinskog kiselog kupusa u glavici košta 1.510 a ribanog 1.200 HRD. Naravno, ovo ne kupujemo jer smo kao pravi domaćini ukiselili svoj kupus koji je naravno i bolji od ovog iz dućana. Dok je bilo jedinstveno jugoslovensko tržište hrana je bilo puno puno jeftinija, to sad vide mnogi.

Večeras televizija javlja da su u Barajevu u prisutnosti generala UN razgovarali generali arapske i hrvatske vojske o primirju u Bosni. Nije došlo ni do kakvog dogovora, što znači da se više ide ka traženju mira, pa je zato došlo do razgovora.

02.12.1992. srijeda

Juče ujutro mama ti je otišla u Zemun. Otišla je autobusom sa Brkić Nikolom i Ćaćikom Dronjak. Za oko osam sati vožnje može se stići preko Mađarske u Beograd.

Sad ću prekinuti pisanje pisma tebi da bih napisao pismo za: DRAGO JULIUS PRELOG, na adresu, A-1070 Wien, Neustittgasse 88/12, tel. 0222/93-47-09. Pišem u vezi Đoke Rokića. Naime, Đoki ističe viza u Njemačkoj pa ću da zamolim ovog našeg susjeda da učini nešto ako može da se Đoko bilo gdje zadrži.

Pismo sam poslao u Beč i u sandučetu nađoh pismo i od tebe koje me je obradovalo. Pišeš o tvom treniranju i učenju. Znam da ti nije lako, ali ne znam kako da ti pomognem. Pitaš za otkup stana, o čemu sam ti napisao par riječi prije negó što pročitah tvoje pismo. Evo izračunao sam, ako se uzme na rate na 28 godina, to je 335 rata, odnosno mjeseci. Mjesecno po 54 marke iznosi 17.990 DEM. Dakle malo manje nego penzija tvoje mame, koja je u osnovi za prošli mjesec oko 28.000. Sa nekim povećanjima primljeno je ukupno oko 42.000 HRD.

Pišeš da je ovamo sada gore nego kad si ti bio ovdje. Sine, gore je sto puta, cijene divljaju. Da je svijet uveo sankcije protiv Hrvatske kao što je uveo protiv Jugoslavije, mi ne bi imali šta jesti. Zapravo mnogi već nemaju. Slušam radio Dojče-Vele iz Kelna, Njemačka. Oni juče rekoše da je Tuđman dao odrešene ruke guverneru banke da štampa novca koliko god želi. Mene više brineš ti nego sve ovo sra*e, je*iga, tako valjda mora biti. Znam ja to, osjećam, da ti nisi košarkaški fanatik, to nisi nikad ni bio i dobro je da je tako. Čuvaj sebe i zdravlje koliko god možeš, nekako će već biti. Nemoj puno da brineš o nama, ja sam izborio, zapamti, izborio kakvu takvu penziju. Neće biti lako ali ti opet kažem, ima onih koji su naučili da im je dobro, a sada cvile. Tvoja i moja savjest mogu biti mirne jer mi nismo uzrok ovim stradanjima. Zapamti, ko ne brine o sebi taj ne brine ni o drugima . To sam shvatio dosta kasno ali je tako. Za večeras toliko.