U tamnom potkrovlju, tavanu zvanom, gdje se meso suši, jedan strašni hajduk naćulio uši. Okolo njega, na pantama poslagane, kobasice stoje. Pogledom ih mjerka strašni hajduk, a misli mu se roje. Dok mu se ruka diže, a oči sijevaju na sve strane, izroni iz te sive polu tame djeda sa štapinom krivom što hajduka gleda. Skoči taj hajduk strašni i s tavana struže. Bjež te lake noge nastradao si druže.

– Nikola “Nino” Dronjak