Ovaj članak je napisan 1970 godine u Zagrebačkom Vjesniku. Cuvali smo ga u porodičnim albumima koje niko nikada nije otvarao. Nikola nije volio da priča puno o sebi niti da se hvali. Ali njegov sin misli da je sve sto je sačuvano jos jedna kockica u mozaiku Nikolinog života i zato objavljujemo na Internetu – neka zauvijek ostane sačuvano. 

Nikola-Cuk-Milijuni

Nikola i milijuni

Zagreb. Vjesnik, 19.06.1970

Već smo navikli ako pišemo o milijunima da uz njih na neki način vežemo i nečiju ličnost: (ne)poštenje, (ne)karakternost, (ne)gramžljivost i sl. Tako je i sada. Riječ je o NIKOLI ĆUKU, inženjeru organizacije rada iz Pogona Lomnica i o četiri milijuna starih dinara koji su sasvim slučajno zalutali u Nikoline ruke.

Bilo je to 10. lipnja. Nikola je došao u poštu u Končarevoj ulici da podigne svu ušteđevinu od 400,000 starih dinara i da ih pozajmi prijatelju. Na isplatnoj blagajni tridesetogodišnja službenica vadi iz blagajne četri snopa novčanica i uredno ih isplaćuje Nikoli.

Ne gledajući sto je sve primio, Nikola uzima snopove i odlazi do stola kod izlaznih vrata da prebroji novčanice. Tek što je počeo brojiti, shvatio je da se službenica zabunila: ćetiri milijuna starih dinara našlo se u Nikolinim rukama. Ruke su mu, istina, malo zadrhtale, ali nije posegnuo da novčanice čim prije stavi u torbu i da nestane u nepoznatom smjeru – kako se to u sličnim situacijama događa.

“Pogledao sam u novčanice, pogledao u ljude oko sebe, pogledao u službenicu. Sve je izgledalo normalno, nitko ništa nije primjećivao, nitko nije ni pomišljao da u rukama držim tuđi novac i sudbinu. Nisam razmišljao, vratio sam se k blagajnici i vratio tuđi novac. Bila je zbunjena i naprosto nije mogla povjerovati šta se to zbiva” kaže Nikola.

I ne kajete se što novac niste zadržali?

“Da sam se mislio kajati ne bih novac ni vratio. Ali zar bi netko to mogao zatajiti? Pa bi li on bio svjestan što tu mladu ženu ocekuje na radnom mjestu i pred javnošću? Bila bi javno osuđena, ne za nesmotrenost već za kriminal”

Zaista lijep primjer. Zašto radije pišemo o lopovima, pa makar oni otuđili i četvrtinu te svote? Zar je to atraktivnije?