POVRATAK  U DOMOVINU

Primicao se dan dugo očekivanog povratka u domovinu, to su bili sretni ali i tužni dani. Trebalo se oprostiti od umrlih, koje ostaše u sinajskom pjesku kao njemi svjedoci nihove tragične dječije sudbine.

Ova slika prikazuje tužan oproštaj od Ratomira Ćuka. SA LEVE na DESNU stranu: 1.Ćuk Tomislav, 2. Ćuk Pavlina( majka Ratomira) 3. Ćuk Darinka, 4. Ćuk Anica, Ćuk Seja, Ćuk Mihajlo

Ova slika prikazuje tužan oproštaj od Ratomira Ćuka. SA LEVE na DESNU stranu: 1.Ćuk Tomislav, 2. Ćuk Pavlina( majka Ratomira) 3. Ćuk Darinka, 4. Ćuk Anica, Ćuk Seja, Ćuk Mihajlo

Majke,očevi, braća sestre odlaze u oslobođenu domovinu, umrli ostaju pod nazorom spomenika kojeg  smo zvali i upamtili kao  ŽALOSNA MAJKA. Napuštajući El-Šat, Egipat, elšatovci su vjerovali da nikada neće zaboraviti svoje najmilije, te da će spomen na sve nevine žrtve iz drugog svjetskog rata 1941-1945 biti garanacija da se ovakove tragedije neće više nikad događati.

Naivno se vjerovalo da je fašizam, nacizam, nacionalizam zauvjek poražen i da se nikada više neće pojaviti  u bilo kome narodu i prostoru.  Međutim događaji nakon 50 godina pokazat će da smo bili u velikoj zabludi. Ova zabluda je tolika , da mnogi, kao da ne razumiju što se to dogodi ?, , te se u čudi pitaju dali je to moguće . Nažalost moguće je i dogodilo se.

Brodovi su preko sredozemlja plovili prema Splitu u pristaništu Splita čekala je masa naroda, ljudi su tražili svak svoga najbližeg, suze radosnice bile se u očima te mase ljudi u Splitu te jesenje 1945 godine. Netko je recitirao pjesmu P. Preradovića.

Domovino majko sreće, ——–K-tebi opet sin se kreće,——Od radosti suze lije, —-Primi opet svoje dijete,——Dovjeka će Tvoje biti,—–Svojim cvećem grob mu kiti.

Putnici koji dođoše i oni koji dočekaše, raziđoše se  svojim odredištima, kuda koji ličani kamionima preko Knina, do Zrmanje iziđoše kod kuća  Osmokrović-Rokić , odatle u spaljena Ruišta i Javornik.  Ruišta i Javornik bili su do temelja spaljena, tako sve što je   moglo gorjeti  izgorjelo je.